četvrtak, 12. ožujka 2015.

PRIČA KOJU ŽELIMO PODIJELITI SA VAMA: Večeras prolazim pored pekare kod jednog parka…

Ovo je priča koju želim podijeliti sa čitateljima, jer zaslužuje pažnju, posebno u ovim teškim vremenima – piše jedan Sarajlija i nastavlja…




…Večeras (subota, 21.2.) prolazim pored pekare kod Vrbanja mosta, i zbog blizine semafora vozim polako te vidim dvojicu dječaka od svojih 8-10 godina starosti, kako izlaze iz nje. Jedan nosi jogurt, a drugi burek i, nisu odmakli ni nekoliko metara, ovaj drugi baci onaj burek u travnjak pored i potom pretrčaše cestu prema mostu…

Ako je za ovu priču bitno, dječaci su, sudeći po izgledu bili romske nacionalnosti, ali mogli su biti i bilo koje druge.


Pretpostavljajući šta je u pitanju, i dobro ljut, u povratku iz svoje kupovine, ostavim vozilo kod taksi stajališta i odem do pekare, te gospođi koja je tamo sjedila postavim pitanje da li su kod nje maloprije bila dva dječaka i da li im je išta dala.

Nakon potvrdnog odgovora, rekoh joj da su njenu dobrodušnost bacili odmah tu u obližnji travnjak i da drugi put ne bude tako naivna! Žena me samo ćutke gledala, valjda ne vjerujući u ono što je čula, i dok sam izlazio vani, čuo sam iza sebe odgovor “Hvala!”

E eto, pa vi malo razmislite da li ispadate dobročinitelji ili budale u očima nekih kojih u zadnje vrijeme ima mnogo oko nas jer, ni jedan zrdavorazuman čovjek u današnjim vremenima se ne bi tako odnosio prema poklonjenoj hrani, pa makar i ne bio gladan, osobito pored toliko bijede i gladnih ljudi uokolo!


Izvor: Doznajemo.com

Nema komentara:

Objavi komentar